Tradicija kićenja božićnog drvca voljeni je običaj u kojem svake godine sudjeluju milijuni ljudi diljem svijeta. Iako ne razmišljamo mnogo o tome, povijest i simbolika kićenja božićnog drvca su duboki.
U ovom blogu istražit ćemo fascinantno porijeklo, simboliku i razloge iza ove cijenjene blagdanske tradicije, kao i evoluciju božićnih ukrasa te njihov značaj u modernom društvu.
Povijest kićenja bora
Poganski korijeni
Štovanje zimzelenih stabala seže duboko u europsku povijest kada su drevni poganski narodi na zimski solsticij njima i njihovim granjem krasili domove kao simbol vječnog života i nade u dugim zimskim noćima.
Zimzeleno bilje također je u mnogim narodima bilo povezano s njihovom verzijom boga Sunca koji je na zimski solsticij, zahvaljujući njihovim molitvama, počeo jačati kako bi u proljeće vratio toplo vrijeme i oživio prirodu.
Dolaskom Kršćanstva mnogi su ovakvi običaji preživjeli u ruralnim sredinama te se prakticiraju i danas, no bez poganskih namjera.
Prvi zapisi o kićenju bora
Tradicija ukrašavanja crnogorica počinje srednjovjekovnom francusko-engleskom ‘Predstavom o Adamu’ u kojoj je “Rajsko drvo” ukrašeno jabukama.
Istovremeno je u Njemačkoj postojala tradicija “božićne piramide”, ukrasa cilindričnog oblika s više katova koji je sadržavao ukrasne figurice, svijeće i propeler na vrhu koji je okretao figurice uz pomoć topline svijeća.
Spajanjem ovih tradicija tijekom 16. stoljeća u Njemačkoj nastaje moderno božićno drvce. Njegov se izum često pripisuje Martinu Lutheru koji je jedne noći, tijekom šetnje kroz šumu, bio zadivljen prizorom sjaja zvijezda kroz grane crnogorice.
Odlučio je tu scenu podijeliti s obitelji tako što je u kuću postavio malu jelku i na njoj zapalio mnoštvo svijeća.
Kako se običaj proširio svijetom
Iako prvobitno njemački protestantski običaj, drvce se najbrže širilo katoličkim svijetom te je do kraja 18. stoljeća doseglo većinu kontinentalne Europe.
Engleski i Američki Protestanti običaj su smatrali poganskim, kao i većinu božićnih običaja izvan konteksta misnog slavlja. U engleskim govornim područjima božićno se drvce populariziralo tek sredinom 19. stoljeća. Naravno, u pravom američkom duhu, njihovi su borovi morali biti veći od europskih te su često dosezali stropove kuća.
Dolazak običaja u Hrvatsku
Običaj kićenja bora na područje Hrvatske dolazi tek krajem 19. stoljeća jer je ovdje već postojao sličan, stariji običaj, koji postoji još od srednjeg vijeka - Kinč je tradicija koja označava ukrašavanje doma zimi. Vijenac od crnogorice, originalno ukrašen suhim plodovima, a kasnije umjetnim cvijećem, postavio bi se na strop sobe u vrijeme blagdana.
Simbolika božićnog drvca
Izdržljivost
Crnogorično stablo dolaskom zime, zbog svoje sposobnosti da ostane zeleno i ne gubi lišće, postaje simbol života i izdržljivosti u godišnjem ciklusu. Zbog toga je bilo posebno značajno ljudima u dalekoj povijesti koji su u njemu pronašli olakšanje i nadu tijekom hladnih zimskih noći.
Obnova
Crnogorično drveće godinu za godinom obnavlja svoje iglice, a tako u vrijeme Božića simbolizira obnovu vjere, nade i blagdanskog duha.
Povezanost čovjeka i Boga
Svojim naizgled trokutastim oblikom bor podsjeća vjernike na Presveto Trojstvo: Oca, Sina i Svetog Duha, a grane koje pokazuju u nebo simboliziraju njihovu povezanost s čovjekom. Svijeće ili lampice na boru predstavljaju Isusa, koji je “Svjetlo Svijeta”.
Zašto i kako se kite borovi za Božić?
Kićenje bora njegovana je obiteljska tradicija s brojnim prednostima:
Povezivanje: Aktivnost zajedničkog ukrašavanja drvca potiče povezivanje i stvara draga obiteljska sjećanja.
Tradicija: usađuje osjećaj tradicije i kontinuiteta, prenoseći praksu s jedne generacije na drugu.
Zajedničko iskustvo: Zajednički napor oko ukrašavanja drvca potiče komunikaciju, timski rad i dijeljenje iskustva.
Radost i zajedništvo: Donosi radost i osjećaj zajedništva tijekom blagdanske sezone, naglašavajući važnost obitelji.
Tradicija kićenja bora u različitim kulturama
Španjolska: U Kataloniji se deblo bora puni slatkišima, a djeca ga udaraju štapovima pokušavajući izbiti poslastice i darove.
Brazil: Kako u Brazilu Božić dolazi u ljetnim vrućinama, oni na borove stavljaju pamuk koji predstavlja snijeg.
Skandinavija: U skandinavskim zemljama bor se kiti slamnatim ukrasima i svijećama.
Meksiko: U Meksiku se božićna drvca ukrašavaju šarenim papirnatim ukrasima i svijećama.
Rusija: Ruska božićna drvca tradicionalno se ukrašavaju ukrasima od voća, slatkiša i rukotvorinama domaće radinosti.
Savjeti za ukrasiti bor kao profesionalac
Želite li okititi bor kao profesionalac, uzmite u obzir sljedeće savjete:
Odaberite temu: Odlučite se za temu uređenja, bilo da je tradicionalna, moderna, rustikalna ili inspirirana određenom paletom boja.
Osvjetljenje: Ravnomjerno i strateški rasporedite lampice za stvaranje toplog i primamljivog sjaja.
Ukrasi: Pomiješajte razne ukrase, uključujući sentimentalne, ručno izrađene i one kupljene u trgovini, za osobni dodir.
Vrh drvca: Odaberite vrh za drvce koji nadopunjuje vašu temu, poput zvijezde, anđela ili jedinstvenog ukrasa.
Girlande i vrpce: Koristite girlande i vrpce da dodate teksturu i dubinu drvcu.
Božićni ukrasi
Bacimo pogled na višestoljetni razvoj ukrasa i metoda krašenja božićnog drvca od njegove pojave do danas:
Rani ukrasi: Tradicija ukrašavanja božićnih drvaca može se pratiti unatrag do Njemačke u 16. stoljeću. U početku su drvca bila ukrašena jednostavnim predmetima poput jabuka, oraha i svijeća. Ti rani ukrasi simbolizirali su plodove zemlje i Kristovo svjetlo.
Ručno izrađeni ukrasi: U 17. i 18. stoljeću ručno izrađeni ukrasi stekli su popularnost. Obitelji su izrađivale ukrase od papira, slame i drugih materijala, dodajući svojim drvcima osobni pečat. Ovi domaći ukrasi često su imali grubi dizajn i bili delikatne izrade.
Ukrasi od metala i stakla: 19. stoljeće donijelo je značajne promjene u ukrašavanje božićnog drvca. Uvedene su šljokaste vrpce izrađene od tankih metalnih traka. Stablu su dodale svjetlucavi reflektirajući sloj. Ukrasi od puhanog stakla postali su moderni, a tvrtke u Njemačkoj počele su masovno proizvoditi ove delikatne kuglice. Stakleni ukrasi dolazili su u raznim oblicima i bojama, uključujući voće, životinje i vjerske simbole.
Elegancija viktorijanskog doba: proslava Božića kraljice Viktorije i princa Alberta popularizirala je viktorijanski stil ukrašavanja božićnog drvca. Drveće je bilo raskošno ukrašeno raznim ukrasima, šljokicama i svijećama. Ljudi su počeli koristiti anđele i zvijezde kao vrhove za drvce kao simbol Betlehemske zvijezde.
Električna svjetla: Uvođenje električnih svjetala u kasnom 19. stoljeću promijenilo je osvjetljenje božićnog drvca. Električna svjetla zamijenila su tradicionalne svijeće, čineći drvce sigurnijim i praktičnijim za ukrašavanje. Prelazak na električnu rasvjetu omogućio je složeniji i kreativniji dizajn.
Dekoracije iz sredine 20. stoljeća: Sredinom 20. stoljeća popularnost aluminijskih božićnih drvaca je porasla. Ova metalna stabla često su bila uparena s kotačićima u boji koji su ih osvjetljavali u različitim nijansama. Ovo doba također je vidjelo pojavu plastičnih ukrasa, koji su bili pristupačniji i izdržljiviji od stakla.
Personalizirani i tematski ukrasi: posljednjih desetljeća trend personaliziranih i tematskih ukrasa za božićno drvce postao je istaknut. Obitelji i pojedinci ukrašavaju svoje drvce ukrasima koji imaju sentimentalnu vrijednost, poput ručno rađenih ukrasa, obiteljskog nasljeđa i ukrasa prikupljenih s putovanja. Tematska drvca dizajnirana su oko specifičnih shema boja ili motiva, odražavajući osobne ukuse i interese.
LED svjetla i ekološki prihvatljivi ukrasi: Kako je zabrinutost za okoliš rasla, LED svjetla su postala norma zbog svoje energetske učinkovitosti. Mnogi se ljudi sada odlučuju za ekološki prihvatljive ukrase, poput ukrasa od recikliranih materijala ili prirodnih elemenata poput šišarki i grančica.
Pop kultura i komercijalizacija: Pop kultura i komercijalizacija također su utjecali na ukrašavanje božićnog drvca. Ukrasi s popularnim likovima, markama i trendovima postali su široko dostupni, odražavajući suvremene interese.
Minimalistički i skandinavski trendovi: Posljednjih su godina minimalistički i skandinavski nadahnuti ukrasi za božićno drvce postali popularni. Ovi stilovi često sadrže jednostavne, prirodne elemente poput drvenih ukrasa, bijelih svjetala i nenatrpan, uredan dizajn.
Za kraj,
Evolucija ukrašavanja božićnog drvca dokaz je trajnog šarma i prilagodljivosti ove cijenjene blagdanske tradicije. Od svojih skromnih početaka s jabukama i svijećama do zamršenih staklenih ukrasa i blistavih svjetala današnjice, ukrašavanje božićnih drvaca evoluiralo je kako bi odražavalo promjenjivu estetiku, tehnologiju i kulturne utjecaje.
Bogata povijest kićenja bora, sa svojim drevnim korijenima i spajanjem običaja iz raznih kultura, daje ovoj blagdanskoj tradiciji dubinu i značenje. Dok se obitelji okupljaju kako bi okitili svoje borove, ne samo da slave trajne simbole života, obnove i veze između čovjeka i Boga, već i jačaju veze, stvaraju trajna sjećanja i prihvaćaju radost blagdana.
Bilo da je vaše drvce ukrašeno antiknim naslijeđem ili odražava najnovije trendove, čin kićenja božićnog drvca ostaje cijenjen dio blagdanskog iskustva. Dok nastavljamo slaviti ovu staru tradiciju, poštujemo prošlost i prihvaćamo budućnost, stvarajući čarobnu i značajnu atmosferu koja donosi radost i zajedništvo u domove širom svijeta.
